Imagining and (re)producing "the other" in contemporary croatian prose: national, class, ideological and other "others"

Representation and (re)production of the "otherness" in contemporary Croatian fiction: national, class, ideological and other "others"

The lecture is based on the analysis of thirty texts of Croatian contemporary fiction with the political and social transition as their main theme, but focuses on six selected novels: Uho, grlo, nož (Ear, Throat, Knife) by Vedrana Rudan (2002), Putovanje u središte hrvatskog sna (Voyage to the Centre of Croatian Dream) by Vlado Bulić (2006), Metastaze  (The Metastasis) by Alen Bović (2006), Gangabanga by Ivan Vidić (2006), Naš čovjek na terenu (translated and published in 2012. as Our Man in Iraq) by Robert Perišić (2007) i Adio, Kauboju (translated and published in 2015. as Farewell, Cowboy) by Olja Savičević Ivančević (2010). As the analysis shows that the main narrative positions in those texts novels are dominantly gathered within the broadly articulated middle-class identities, it is discussed how "the others of transition", national, cultural, gender, ideological and other "others", are produced, reproduced and further articulated in selected six novels.

----

Predodžbe i (re)produkcije "drugosti" u suvremenoj hrvatskoj prozi: nacionalni, klasni, ideološki i drugi "drugi"

Predavanje se temelji na analizi tridesetak proznih tekstova s posebnim osvrtom na romane Uho, grlo, nož Vedrane Rudan (2002), Putovanje u središte hrvatskog sna Vlade Bulića (2006), Metastaze Alena Bovića (2006), Gangabanga Ivana Vidića (2006), Naš čovjek na terenu Roberta Perišića (2007) i Adio, Kauboju Olje Savičević Ivančević (2010). Predavanje u prvome dijelu prati artikulaciju predodžbe nacionalnih "drugosti" u korpusu tekstova, odnosno analizira različite pripovjedne strategije kojima se one proizvode. Kako iz analize široko postavljenog korpusa proizlazi da se glavni protagonisti, odnosno pripovjedači i fokalizatori hrvatske tranzicije pretežito okupljaju oko identitarnih odrednica vezanih uz široko artikuliranu srednju klasu, to se u istim tekstovima proizvode i mogu prepoznavati i identiteti "tranzicijskih drugih", bilo da je riječ o ideološki oprečnim pozicijama koje oni zauzimaju, o varijacijama rodnih drugosti, o klasnoj drugosti ili o različitim pozicijama kulturalnih drugosti. Ti posebno artikulirani identiteti onih koji su dominantnim pripovjedačkim instancama "tranzicijski drugi" otvaraju analitički i interpretacijski problem koji se prepoznaje u "zdravorazumskoj" (a onda i u literarnoj) (re)produkciji te drugosti, ali i u njezinoj zamjetnoj akademskoj podistraženosti.